Što je sidrena cijena i zašto se pojavila baš sada?
Sidrena cijena je dodatna cijena koju ste za istu stavku imali na točno određeni dan u prošlosti i koja od 1. listopada 2026. mora stajati uz današnju cijenu. Za sve što dotad nije bilo obuhvaćeno mjerom taj dan je 10. rujna 2026.
Ideja je jednostavna. Kupac uz današnji iznos odmah vidi koliko je ista stvar stajala na referentni dan, pa poskupljenje ne može proći nezapaženo. Naziv „sidrena” nije službeni — u odlukama stoji „dodatna cijena”.
Pravni temelj su dvije odluke Vlade objavljene u Narodnim novinama 101/2026 od 11. rujna 2026., donesene na temelju Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena. Obje se primjenjuju od 1. listopada 2026.
Novost nije sama mjera nego njezin doseg. Ranije je pokrivala robu široke potrošnje — hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje i proizvode za kućanstvo. Sada obuhvaća sve proizvode u maloprodaji i sve usluge.
Tko je obveznik — i je li istina da baš svi?
Obveznici su svi trgovci u trgovini na malo i svi pružatelji usluga koji prodaju potrošačima, bez praga po prometu i bez obzira na djelatnost. Frizerski salon, ugostitelj, servis, obrt za usluge i internetska trgovina — svi.
Za obvezu objave cjenika mjerilo je još jednostavnije: imate li mrežnu stranicu. Ministarstvo je pojasnilo da se to odnosi i na stranice koje samo predstavljaju tvrtku, bez trgovine. Profil na društvenim mrežama ne računa se kao mrežna stranica.
Mjera se veže uz prodaju potrošačima. Ako radite isključivo s tvrtkama, obveza se u pravilu ne primjenjuje — ali granicu presuđuje praksa, a ne dojam. Ako Vaš cjenik, obrazac ili košarica ne razlikuju tvrtku od građanina, u praksi prodajete i potrošačima.
Kod nas je odgovor bio jasan: uskladili smo sve, i trgovinu i usluge, bez razlikovanja kupca. Usklađenje traje dan, a kazna počinje na tisuću eura.
Koje su to dvije obveze koje se stalno brkaju?
To su dvije potpuno odvojene stvari iz dviju različitih odluka, i ispunjavanje jedne ne pokriva drugu. Većina tekstova koje smo pročitali miješa ih u jednu, pa ljudi misle da su gotovi kad naprave samo prvu.
Prva obveza — dodatna cijena uz cijenu. Svugdje gdje prikazujete iznos mora stajati i onaj s referentnog dana. Dovoljan je natpis oblika „Cijena na dan 10. 9. 2026.: 36,25 €”. Veličinu slova i položaj birate sami, uz uvjet da je jasno i čitljivo.
Druga obveza — cjenik u obliku koji čita program. Datoteka u .xml ili .csv formatu, objavljena na Vašoj stranici. Nije zamišljena za kupca nego za usporedbe cijena, knjigovodstvo i nadzor.
Dvije obveze, dva različita mjesta, dva različita ritma ažuriranja. Tko napravi samo natpis uz cijenu, nije usklađen.
Koji je referentni datum i što ako je tada bila akcija?
Za sve što dosad nije bilo obuhvaćeno mjerom referentni dan je 10. rujna 2026., a za robu široke potrošnje koja je već bila obuhvaćena ostaje 2. svibnja 2025.
Ako ste 10. rujna imali akciju, sidrena cijena nije akcijska nego redovna cijena koja je vrijedila prije te akcije. Inače bi se sniženje pretvorilo u novu polaznu točku, što je upravo suprotno od svrhe mjere.
Ministarstvo je pojasnilo i situaciju koja zbunjuje trgovce s većim katalogom: ako ste nakon referentnog dana promijenili internu šifru, kataloški broj ili naziv, a riječ je o istom proizvodu, on se ne smatra novim i zadržava svoju dotadašnju dodatnu cijenu.
Praktični savjet iz našeg iskustva: prvo utvrdite što ste stvarno imali na taj dan, pa tek onda pišite. Izvor može biti stari cjenik, izvoz iz blagajne, snimka stranice ili povijest izmjena u sustavu.
Što ako proizvod ili usluga tada nisu postojali?
Za sve što je prvi put uvršteno u ponudu nakon 10. rujna 2026. dodatna cijena je ona primijenjena pri prvom uvrštenju, uz jasnu naznaku tog datuma.
To znači da će Vaš cjenik s vremenom nositi različite datume uz različite stavke, i to je ispravno, a ne greška. Stariji artikli nose 10. rujna 2026., a oni uvedeni poslije nose dan svog prvog uvrštenja.
Kod nas se to lijepo vidi: tri usluge kojima smo cijene objavili 20. rujna nose taj datum, a paketi objavljeni 24. rujna nose svoj. Proizvodi u trgovini nose 10. rujna.
Jedno pravilo vrijedi bez iznimke: dodatna cijena je povijesni zapis. Kad promijenite cijenu, mijenja se samo današnja — sidrena ostaje ona stara. Ako se pomiče zajedno s cijenom, mjera je izgubila smisao.
Kako izgleda digitalni cjenik koji zakon traži?
To je datoteka u .xml ili .csv formatu na Vašoj mrežnoj stranici, s poimence propisanim poljima. Odluka nabraja što mora sadržavati, pa se popis ne da improvizirati.
Za proizvode: naziv, šifra, marka, jedinica mjere, cijena po jedinici, maloprodajna cijena, podatak o posebnom obliku prodaje, sidrena cijena, barkod i dostupnost.
Za usluge: naziv usluge, maloprodajna cijena, podatak o posebnom obliku prodaje i sidrena cijena.
Ritam ažuriranja: proizvodi jednom dnevno, najkasnije do 8 sati ujutro za tekući radni dan; usluge pri svakoj promjeni. Objavljeni cjenici moraju ostati dostupni 30 dana od objave, odnosno od svake promjene.
Ta zadnja stavka najčešće se previdi. Nije dovoljno imati današnju datoteku — mora se moći pokazati i ona od prije tri tjedna, što znači da Vam treba arhiva, a ne samo jedna adresa koja se prepisuje.
Moraju li i oglasi nositi sidrenu cijenu?
Ako oglas prikazuje cijenu — mora. Ako je ne prikazuje — ne mora. To je cijelo pravilo, i ono otvara vrlo praktičan izlaz.
Televizijsko i radijsko oglašavanje su izuzeti. Digitalno oglašavanje nije. Letci, plakati i objave s cijenom ulaze u obvezu jednako kao i izlog.
Poseban slučaj su katalog oglasi — Meta Advantage+, Google Shopping, Performance Max. Ondje cijenu ne pišete Vi nego je platforma povlači iz Vašeg podatkovnog feeda. Rješenje je da sidrena cijena postoji kao podatak u feedu, jer polje za nju ne postoji ni kod Googlea ni kod Mete.
Mi smo si posao olakšali odlukom donesenom mnogo prije ovog zakona: na naše oglasne slike nikad ne stavljamo cijenu, jer otisnuta cijena zastari čim se cjenik promijeni. Ta nas je navika sada stajala nula posla.
Što s uslugama koje nemaju fiksnu cijenu?
Odluka traži „maloprodajnu cijenu”, a ne cijenu „od” — pa puki prag nije dovoljan. To je stavka koja najviše pogađa agencije, servise i sve koji rade po izmjerenom opsegu.
Ministarstvo je ostavilo praktičan izlaz: kod usluga čija konačna cijena ovisi o potražnji, relaciji ili opsegu, dodatna cijena iskazuje se za pojedinačne elemente od kojih se računa konačna cijena.
U praksi to znači dvoje. Prvo, objaviti imenovane pakete s fiksnim cijenama — tada svaka stavka ima pravu maloprodajnu cijenu. Drugo, objaviti satnicu za sve što u paket ne stane.
Kad smo to napravili za sebe, ispalo je da zakonska obveza usput riješi i prodajni problem: kupac više ne pregovara od nule nego bira između tri jasna opsega.
Kolike su kazne i tko provodi nadzor?
Za obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost novčana kazna kreće se od 1.000 do 20.000 eura, a za pravnu osobu od 3.000 do 30.000 eura. Uz pravnu osobu kažnjava se i odgovorna osoba.
Uz kaznu ide i oduzimanje imovinske koristi ostvarene prekršajem, po propisima koji uređuju prekršaje.
Vrijedi zadržati mjeru. Usklađenje je za većinu jednodnevni posao: natpis uz cijenu, jedna datoteka i arhiva. Trošak neusklađenosti počinje na tisuću eura i ne staje na jednom nalazu.
Ako niste sigurni pokriva li Vas mjera, pisani upit Ministarstvu gospodarstva je razuman potez. Odgovor traje, ali sam upit pokazuje dobru vjeru.
Kako to izgleda kad je napravljeno — naš primjer?
Uskladili smo vlastitu trgovinu i sve usluge šest dana prije roka, pa možemo pokazati kako svaki korak izgleda u praksi. Nije teorija — sve navedeno je javno na ovoj stranici.
Prvo smo utvrdili činjenice. Umjesto oslanjanja na pamćenje, izvukli smo stanje cjenika na 10. rujna iz povijesti vlastitog sustava i strojno ga usporedili s današnjim. Rezultat: sedamnaest artikala, nula razlika.
Zatim smo sidrene cijene zamrznuli. Upisane su kao povijesni zapis koji se ne izvodi iz današnje cijene. Da su izvedene, prva promjena cijene tiho bi pomaknula i sidrenu.
Pa smo ih prikazali svugdje gdje stoji cijena — na stranici proizvoda, na karticama u trgovini, u usporednoj tablici i uz pakete usluga.
Na kraju cjenik i arhiva. Stranica vi-di.me/cjenik je za ljude, a cjenik.csv i cjenik.xml za strojeve, uz presnimke zadnjih trideset dana.
Koje su najčešće zablude?
Najskuplja je uvjerenje da mali obrt nije obveznik. Odluka ne poznaje prag po prometu ni po broju prodajnih mjesta. Ako prodajete potrošačima, obuhvaćeni ste.
Druga: „cijena mi se nije mijenjala, pa nemam što isticati.” Ministarstvo je izričito reklo suprotno — dodatna cijena ističe se i kada je potpuno jednaka današnjoj.
Treća: „nemam web shop, pa me se cjenik ne tiče.” Obveza se veže uz postojanje mrežne stranice, pa i one koja samo predstavlja tvrtku.
Četvrta: „dovoljno je napisati cijena od.” Odluka traži maloprodajnu cijenu. Prag nije cijena, i za usluge po opsegu treba objaviti pakete ili elemente izračuna.
Peta: „objavit ću PDF cjenik.” Traži se oblik pogodan za automatsku obradu, dakle .xml ili .csv. PDF to nije.